Razlozi za sreću (#1) i zahvalnost...

Jedan je od meni najdražih trenutaka u danu. Onaj kad ju imam privilegiju gledati dok spava poput anđela. I ono što mi prvo padne na pamet kad ju promatram jest to da sam sretna i zahvalna jer imam sve što sam htjela u životu. Zahvalnost je ključ sreće i od nje sve kreće.

Zahvalna sam što imam to malo biće u svom životu već 7 mjeseci i koji dan. Zahvalna sam što ju mogu gledati dok spava, dok jede i onako zadovoljno mljacka ko velika, dok izvodi vratolomije na podlozi i ponosno gleda moju reakciju, savladava nove vještine iz dana u dan, dok se smije na sav glas čak i onda kad ništa nije smiješno, dok me zove mama ili mamamamam. Sretna sam i ispunjena kad ju gledam s tatom, čija je kopija, i divno mi je vidjeti ih kako se malo ludiraju zajedno malo se maze i baš im ništa ne fali. No, najzahvalnija sam na trenucima koje možemo provesti zajedno, nas troje, kao obitelj, bilo u naša četiri zida ili negdje u prirodi. S obzirom na posao i gradnju kuće često bude manje vremena nego bi htjeli, no i to će proći pa ćemo onda uživati u našem novom domu. Koliko se veselim kad ćemo doći do one faze planiranja unutrašnjosti, namještanja, biranja detalja, opremanja Ariine sobice, kuhinje, terase na kojoj zamišljamo naše obroke i druženja... I na svemu sam tome zahvalna. Zahvalna sam što uopće imamo priliku stvarati svoj dom od nule, graditi ciglu po ciglu sve onako kako smo zamislili. Još malo i san će se ostvariti.

Zahvalna sam i na tome što smo dobili najbolje dijete na svijetu. Znam da je svakome njegovo dijete njegov ponos i najveća sreća, no ipak mislim da smo svejedno imali sreće. Od kolikih mama čujem da im se djeca ne žele sama igrati, a naša se sreća zaigra satima. Ni ne znaš za nju. Sad smo u fazi kad puza punom parom, sve dohvaća i istražuje, no toliko mi je drago kad vidim s kolikim veseljem sve to radi. Kako smo i ja i muž imali grčeve ko bebe, bili smo spremni da će ih imati i ona. No od grčeva i plača ništa, plače samo kad je gladna ili umorna. Spava dobro kroz noć i na tome sam isto zahvalna. Ne mogu reći da mi je prenaporno i da sam previše nenaspavana. Ima naravno dana i noći kad nije baš sve bajno no to su rijetki trenuci.

Zahvalna sam što u životu imam nekoliko meni najvažnijih osoba bez kojih ništa ne bi bilo isto, i što sam naučila od sebe micati one kojima nije stalo do mene. Zahvalna sam i zapravo ponosna što nisam poput nekih koji su prošli kroz moj život, misleći da su bolji i ne znam što, a zapravo su mi bili samo lekcija i kroz njih i njihovo ponašanje sam naučila kakva nikad ne želim biti.

Zahvalna sam na milijun stvari. Mogla bih nabrajati do sutra. Zahvalna sam na svojoj obitelji prije svega, na zdravlju bez kojega ništa ne vrijedi, zahvalna sam na svim malim stvarima koje život čine bajkom.

Zahvalna sam što je taj mali anđeo, naša lavica, odabrala nas za svoje roditelje. Biti njezina mama je nešto najljepše što mi se desilo, i tu ulogu ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Još kad ona govori mama, nema veće sreće.

Zato ovu priliku koristim kao uvod u male crtice o sreći koje ću pisati ovdje na blogu, s vremena na vrijeme, te podsjećati na male stvari koje nam uljepšavaju dane.

Evo koji su to mali trenuci koji su uljepšali prvi dio mog današnjeg dana:

1. Pogled na moju spavalicu koja je neodoljiva kad spava, em dudla na prazno, pa se smije u snu, pa se proteže, stalno nešto što mene rastapa...
2. Mir, tišina i cvrkut ptica koji se čuje kroz otvoreni prozor, ljeto nam je sve bliže...
3. Onaj trenutak kad se ujutro probudila i počela me tražiti, pa smo se mazile, pa se stisla k meni, rekla mi je mama i gledala me svojim velikim okicama... zar mogu tražiti više od toga?
4. Ona se igra, i igra i igra, ni ne znaš da je tu koliko je dobra... no, svako malo me pogleda da vidi kako ću reagirati na ono što izvodi i smije se od uha do uha...

5. Dopuzala je do mene u kuhinju kao profesionalac :))

6. Nakon ručka sam se zasladila sladoledom, iako, nije to bio užitak kao obično jer sad vidim da bi i ona htjela probati... 

7. Napisala sa dio posta kad je kratko spavala, a pisanje = sreća za mene...

.

.

(niz se nastavlja, dan je još dugi...)

.

.

Eto, to je samo nekoliko sitnica koje su mi jutros uljepšale dan. A koliko će ih još biti do kraja dana. Zato obratite pozornost na njih, na te male (velike) stvari koje život čine ljepšim. Nije potrebno puno da bismo bili istinski sretni, da bi naša srca bila ispunjena. I ono još važnije, budite zahvalni na svemu što imate, na svakom tom trenutku. Sreću ne čine materijalne stvari, već emocije, trenuci, osobe, male stvari. Sve materijalno je prolazno, a uspomene i trenuci sreće su vječni. 

Recite mi, što je uljepšalo vaš dan? Koja vas je sitnica danas razveselila? Primjećujete li male stvari oko sebe? Jeste li zahvalni na svemu što imate? 

P.S. Razlozi za sreću i male stvari postat će praksa na blogu, i o njima ću pisati redovito. Bitno je promicati sreću i pozitivu, na bilo koji način, te se svako toliko prisjetiti tih sitnica koje su nas veselile.