My happy place je mjesto na kojem vlada sreća. Jasno je da ničiji život nije samo bajka. Ne postoji osoba kojoj se ne događaju i one manje lijepe stvari. No opet, tako nam je kako si složimo i sve ovisi o našem pogledu na svijet. A ja biram gledati ga ovako, kroz neku vrstu ružičastih naočala, iako nije sve ružičasto. No s pozitivom je lakše i kad je teško.
Ono što se trudim što češće jest razmišljati o sitnicama koje mi uljepšaju dan. Trudim se ne potrošiti vrijeme, a da ne budem svjesna svega lijepoga što doživim u danu. Dani s djecom su i veseli, ali su vrlo često i kaotični, pa možda nekad uopće nismo svijesni svega što s njima osjetimo, doživimo, prođemo i koliko nam je zapravo lijepo usred svog tog kaosa. A za sreću je zaista potrebno toliko malo, samo jedan ili nekoliko divnih trenutaka, dragocjenih minuta i dan možemo proglasiti savršenim.
Evo nekih od mojih današnjih razloga za sreću, trenutaka koji su mi napunili srce i baterije, dali mi snagu da se svaki dan borim još više i jače:
1. Naš mali dečko je u fazi odvikavanja od pelena i danas smo mi sve to po stoti put obavljali na wc-u, jer mladi gospodin ide na wc kao veliki pa da pusti vodu, ugasi svijetlo, mahne ribicama i sve što već uključuje njegova procedura odlaska na wc. I kad on sve to obavi što je morao, baci se na mamu i kaže "voji", odnosno po njegovome da voli mamu. I što mi drugo treba? Već je ovo sasvim dovoljno za danas..
2. Oni su najsretniji kad se igraju plastelinom, pa je mama nakon ručka pripremila za njih hrpu alata i plastelina i to je bilo sve što im treba da budu sretni u tom trenutku. A kad su oni sretni, i ja sam sretna. Još kaže ona, kao, mama pa dobro da smo napravili našu terasu da se na njoj možemo igrati u hladu i biti sretni. Još jednom, srce kao kuća :).
3. Ovo se još nije dogodilo danas, ali hoće navečer sigurno, kao i svaku večer. Kad malenoga idem uspavati, legnem s njim malo, i onda on mami priča da ju "voji", pa grli mamu, smije se, sretan je potpuno. Ima neke svoje šašave rituale što izvodi kad tek dođemo u sobu, to je neka njegova tradicija pa se smije na sav glas, ali se ubrzo stisne k mami i zaspi. Nakon njega, uspavam i stariju curu, ona isto ima neke svoje večernje rituale, a jedan od najdržih u zadnje vrijeme mi je što dođe u sobu i prvo se malo pomazi i traži da se zajedno pomolimo Božeku. I tako mi zajedno molimo, ona ponavlja i uči - želi do Božića naučiti kad će biti blagoslov kuća. Pa na kraju molitve uvijek priča, "Božek, hvala ti što si mi dao mamu, tatu, braceka" itd. Obavezno ju moram odnijetu u njezin krevet, pa se ne može odvojiti od mame. E da, i svaku večer se žele škakljati. Gospodin i gospodična se ispruže, smiju i kažu, "mama, škakljaj". I onda bi se škakljali do jutra. Svaki dan, ma kakav bio, ovako savršeno završi. I to mi je dovoljno za sreću.
4. Mališani su sad kod bake i djeda na igri, a ja napokon pišem. Toliko sam sretna što sam se uhvatila tipkovnice i pisanja. Falilo mi je jako. To je neka moja terapija. Riječi izlaze same od sebe. Nadam se da ću sad moći češće... inače, kad bi ih netko malo pričuvao, obično bi radila sve što moram po kući. I sad me posao čeka, treba skuhati i za sutra, ali prvo da napišem post - malo vremena za mene. Bolje od toga ne može!
5. Jedan naizgled mali razlog za sreću a meni je to baš super - stigla nam je jesen, iako ne kalendarski barem vremenski. Čim su one vrućine iza nas, ja sam ko druga osoba, imam puno više energije, s obzirom na sve tegobe koje sa sobom nosi borba sa štitnjačom..
6. Bliži se polako rođendan naše curke i ja sam polako u planiranju torte/torti. Znam njezine želje, koje su baš jednostavne ove godine pa vjerojatno neće biti igranja fondanom kao prethodnih godina, ali svejedno me to jako veseli. Volim peči, kuhati, to je također moja terapija, moje vrijeme. A još više volim dekorirati!
7. Sretna sam što imamo krov nad glavom i još više što su zbog toga sretna naša djeca. Doma je doma, ma gdje bili, najljepše je vratiti se u naše.
8. Veseli me gledanje videa, fotkica i svih uspomena koje smo prikupili s našom djecom. Tek tad osvijestiš koliko smo lijepoga prošli svi skupa, a ovako bi sve otišlo u zaborav...
9. Zahvalna sam što smo zdravi, to uvijek moram reći. Kad vidim kakve sve drugi borbe prolaze, ne smijemo se žaliti.
10. Sretna sam što provodim dan s njima. Sretna sam što ne propuštam toliko toga, što bi propustila da nisam s njima. Oduvijek sam ih sanjala, sad su tu i vrijeme prebrzo leti. Želim iskoristiti svaki trenutak s njima.
11. Sretna sam što vidim toliko toga u njima, što me podsjeća na mene, iako su zapravo tatine kopije.
12. Sretna sam što mogu s njom razgovarati već kao s velikom. Što ju sve toliko zanima. Sretna sam kad s njom mogu podijeliti uspomene iz svog djetinjstva. Ispituje me, što smo sve mi radili kao djeca, a ja svoje djetinjstvo smatram predivnim, i nadam se da će i ona svoje pamtiti kao takvo. Skoro svaku večer me ispituje o tome i drugim stvarima, sve samo da ne spava...
13. Svaki dan se, valjda, sto puta na dan, bore za mamu, nesvjesni da ih mama jednako voli i oboje obožava. I da je mamina ljubav beskrajna, da se ne moraju boriti za mamu i da se mama trudi da se ni jedan ne osjeća zakinuto ili bilo što slično. Toliko su slatki i neodoljivi, i moji, da čovjek ne povjeruje.
14. Sretna sam što imam i njega, malog dečka, što mi je baš bilo neobično nakon curice. On je toliko nestašan. Veći dio dana se bavi omiljenim hobijem, i kako on kaže - "radi kvara". Ali svejedno ne mogu zamisliti život bez njega, njegovog osmjeha od uha do uha, bez njegove frčkave kosice..
15. Sretna sam kad se oni, braco i seka, brinu jedan za drugoga. Sretna sam kad ih, kao malo prije, gledam kako se vole, grle, čitaju knjigice zajedno. Starija seka svog brata uči pojmove i ponekad je toliko strpljiva s njim, pa ga mazi pa ga grli, pa ga ljubi, pa ga sama odvede na wc i sve mu pomogne. Onda opet on, kad je negdje misli na nju, brine se da se i za nju nešto kupi ako se njemu kupuje u dućanu. Kad se probude, odmah čekaju jedan drugoga, i fale si - iako najčešće odmah i probude jedan drugoga u ranu zoru, tamo oko 5 ujutro ili 6... no i ta rana jutra s njima imaju svoje čari..
16. Sladoled u ruci, kroz nekih 15-tak minuta... to će isto biti razlog za sreću :).
17. Sretna sam što još uvijek mogu nositi ljetne haljinice, iako ih nosim i zimi (zimske, naravno), no nema boljega od dok ne moraš birati što ide s čim. Haljinica i spremna sam!
18. Sretna sam što mi djeca vole čitati. U potrazi sam za knjigicama koje će biti poklon za rođendan i ne znam što odabrati. Ja bih im da mogu poklonila sve. Najljepše je kad se zajedno sklupčamo i čitamo, pričamo... to će sad na jesen biti još ljepše, pod dekicom, uz kakao...
19. Sreća je doručak s njima. Sreća je što mogu kuhati za njih i pripremati svašta nešto fino za njihove trbuščiće.
20. Sretna sam što sam mama i na tome ću uvijek biti zahvalna.
I ovako bih ja mogla još i još, koliko god treba.. samo treba zastati i slušati srce, promatrati što se lijepoga zbiva oko nas, nama. Imam sve što mi treba, imam njih, imam svoju obitelj, naše obitelji, i to je ono najvažnije. Zahvalna sam zbog toga, a isto želim i vama. Zastanite barem malo svaki dan, i mislite o tome što ste lijepo doživjeli. Odmah će vam biti jasno, da čak i za najtežih dana, imate razloga biti sretni. Jer malih trenutaka koji puno znače ima i biti će uvijek.
Izvor fotografije: Unsplash
Objavi komentar