Savršeno nesavršene

Ženski rokovnik veljaču, mjesec zaljubljenih, obilježava na najljepši mogući način, šireći ljubav i pozitivu među ženama cijelog svijeta. Ako još niste vidjeli, na Instagramu im je u tijeku veliko darivanje uz hrpu krasnih izazova kroz koje možete osvojiti njihove Inspire me planere i ilustracije Marastracije. I upravo ta njihova gesta me inspirirala za današnji post koji tipkam dok beba spava, brzinski, na mobitelu, dok inspiracija ne nestane. U vremenima u kojima živimo nekako se ponekad sve čini crno, kao da su svi nezadovoljni sobom i svojim životima. I umjesto da se pozabave sobom i porade na onom što ih čini nezadovoljnima, bave se tužim životima. To je recimo jedna ljudska karakteristika koju nikad neću shvatiti, ma koliko se trudila. Jer zašto gubiti vrijeme na ono što nema nikakve veze s nama umjesto da iskoristimo vrijeme za sebe i svoju obitelj ili nešto što nas ispunjava?? U svakom slučaju, pozivam vas da im se pridružite na Instagramu i da svi budete uz tim Ženskog rokovnika, jer ne samo da možete osvojiti nešto lijepo, nešto malo a toliko veliko da će vam uljepšati dan, već možete pokazati i jedni drugima koliko se dobro osjećate ovako savršeno nesavršeni.

Savršeno nesavršena je moto Ženskog rokovnika. Moto koji me natjerao na pisanje. Evo što stoji na njihovom Instagramu o tome koliko je nesavršenstvo lijepo i ja se slažem sa svakom riječi. Uvijek treba prepoznavati lijepo u onome što nije savršeno.

Sigurna sam da svatko od nas ima mana i vrlina, pa, ljudi smo. No, upravo neke slatke nesavršenosti su ono što nas čini savršenima, posebnima, drugačijima. Primjerice, mene živcira što imam stvarno puno madeža po tijelu. Puno sam ih već odstranila, no kao da mi netko pokušava dati do znanja da to možda nisam smjela. Jer sad u trudnoći sam ih dobila još više, posebno po vratu, i madeža i nekakvih malih izraslina. Nisam požalila što sam ove prethodne maknula jer su neki stvarno bili grozni i smetali su mi, te mislim da je to bolje za moje zdravlje no ovi novi mi sad više toliko ne smetaju. Osim kad me na tim mjestima dohvati moja mala curica sa svojim znatiželjnim rukicama koje sad polako upoznaju svijet oko sebe i istražuju i mamu i sve oko sebe. Te nove madeže prihvaćam kao dio sebe i ne želim se njima zamarati. Jer oni su dio mene i točka. Ali i mnogo više od toga. Oni su simbol onoga što je moje tijelo napravilo. Simbol toga da sam na svijet donijela novi život. I to je savršeno, to je ono nešto zbog čega se osjećam sretno, zadovoljno, ispunjeno. Osjećam se savršeno u svojoj koži. I isto to želim i svima vama. Prigrlite svoje male nesavršenosti koje vas čine savršenima. Jer je nevjerojatno kako nam se pozitiva vrati u životu.

Evo još jednog primjera. Oduvijek sam imala i koju kilu viška. Ili sam barem tako mislila. Do trenutka kad sam progledala ili se probudila iz neke svoje iluzije i shvatila da sam u djetinjstvu, zbog nekih ili bolje rečeno nečijih komentara, totalno nebitnih, zapravo stvorila sasvim pogrešnu sliku o sebi. No, kad si dijete, još sve to ne kužiš i ne znaš se kako obraniti od tuđih riječi i mišljenja, ne znaš kako odgovoriti. Sad kad se pogledam na fotografijama iz djetinjstva i vremena kad sam bila mala školarka (među najmanjima u razredu :)))), pitam se gdje mi je pamet bila i gdje sam vidjela ikakvu grešku, ikakav višak? Bila sam (i jesam) savršena takva kakva jesam ali tada toga nisam bila svjesna. Stavim i naočale i gledam još jednom, i opet ne vidim ništa loše na fotografijama. Vidim samo kovrčavu kosu koju su svi komentirali i htjeli, vidim veliki osmijeh od zuba do zuba, vidim iskrenost u očima i slatki outfit. I shvatim da sam cijelo djetinjstvo imala sasvim pogrešnu percepciju sebe. Dobro, to sad možda zvuči malo pretjerano, ne doslovno cijelo djetinjstvo, no znate što mislim - svatko od nas ima te neke trenutke u pubertetu kad se nečim osjeća nezadovoljno. Odjednom shvatim da sam u ogledalu vidjela sasvim drugu sliku sebe. I sve zbog nečijih glupih komentara. Danas se pitam što mi je bilo i zašto sam slušala druge? Trebalo je neko vrijeme da shvatim tko sam i što sam i da u potpunosti zavolim sebe. I mogu vam reći da, tek kad si čovjek posloži stvari u glavi, čuda se počnu događati. Snovi ostvarivati. Da, zaista. Već puno više od desetljeća, skoro i dva, živim svoju bajku. Sretna sam, zadovoljna i imam baš sve što mi treba u životu. Ostvarili su mi se neki snovi i zaista ne mogu tražiti više. Maknula sam se od ljudi koji unose negativu i okružila se samo onima do kojih mi je stalo i kojima je stalo do mene. Savršeno sam zadovoljna svojim malim nesavršenostima koje me čine drugačijom od drugih i zbog kojih sam ja - ja. Ponosna sam što nikad nisam popuštala pod pritiscima i što sam se uvijek borila za sebe i svoja načela, što nisam nikad mijenjala sebe zbog drugih i radi njihova prihvaćanja. I pogodite što, kad smo već kod kila, danas, nakon što sam rodila i mislila kako ću se riješiti svih tih kila (dobila sam ih samo 9 u trudnoći ali jako teško gubim kile), već dva tjedna nakon poroda vratila sam se na svoju kilažu i od onda ih nastavila gubiti. Znači još sam u minusu bez da sam stigla i razmišljati o njima. Ili se željela njima baviti. Postalo mi je bitno samo moje malo biće, kilogrami su postali totalno sporedna i nebitna stvar. I oni su dio mene, savršeno nesavršene. Kad se zavolimo takve kakve jesmo, kao da sve sjeda na svoje mjesto.

Otkad sam shvatila da sam savršeno nesavršena i počela biti ponosna na svoje male nesavršenosti, počela sam primjećivati ljepotu života u kojem živimo i sve one male stvari koje nas čine sretnima. Nije to samo kila manje na vagi. To su snježne pahulje koje su krenule padati i čine moj i bebin pogled kroz prozor savršenim. To je i svaki bebin osmijeh i trenutak kad se tako slatko stisne k meni. Trenutno papamo, u ležećem položaju, i cijela se popne na mene. Inače, voli spavati u sličnom položaju kao i ja. Jednu nogu zabaci na mene, kad je uz mene, s rukom me zagrli i za početak se malo pomazi - gleda me, smije se od uha do uha, pa se skriva, pa papa, pa me opet gleda, okice joj se sjaje, grli me sve jače, zabacuje glavicu ne bi li me što bolje vidjela i privukla mi pozornost, škica me i onda se na kraju ozbiljno baci na posao, napapa, napuni trbuščić i zaspi poput anđela. To je samo naš savršeni trenutak. I topli zagrljaj s tim malenim prstićima i slasni slinavi poljubac su za mene savršeni. I izlazak za svježi zrak kad se zabundamo pa samo okice vire i maženje i pjevanje pjesmica i čitanje priča i kad ja izigravam klauna i kad se samo gledamo i kad mijenjamo pelenicu i kad se smijemo na sav glas i kad se igramo... sve su to naši savršeno nesavršeni trenuci. Zabavno nam jei veselo i cijenimo te zajedničke trenutke. Jer čine naš savršeno nesavršeni dan. Desi se i da nešto ne stignemo ili nešto ne bude kako smo planirali, no samo je bitno da smo zajedno pa onda sve te male nesavršenosti zaboravimo i pamtimo samo lijepo, ono što je za nas savršeno.

Kad pogledamo malo bolje, možda ništa nije savršeno no može biti savršeno u našim očima. O nama samima ovisi kako ćemo gledati na svijet. No svatko treba naučiti slaviti nesavršenosti. I mali i veliki nos mogu biti nečiji ponos. Bili mi premršavi ili bucmasti, jednako smo lijepi i posebni u svojoj nesavršenosti. Možda nešto vama smeta a nekome je upravo to na vama privlačno. I nije u pitanju samo fizički izgled. Nesavršen je i neuredan dnevni boravak, koji je od nedavno dječja igraonica, igračke su razbacane nakon igre, no samo zamislite koliko je tu veselje i lijepih uspomena nastalo. Možda se vaše dijete neće svega toga sjećati no zato ima vas da mu pričate o tome i da neke trenutke zabilježite fotićem. Nesavršena je i prljava kuhinja nakon što ste u njoj ispekli omiljeni kolač svog muža, napravili tortu sestri za rođendan ili skuhali najukusniji ručak za svoju obitelj, no pomislite s kolikom ste ljubavi kuhali i kako su njihovi trbuščići puni i zadovoljni. Nesavršen je i mokri pod u kupaoni nakon što ste okupali dijete a ono je mahalo rukicama i napravilo poplavu, no nije li dijete zbog toga sretno i nasmijano i ne čini li to taj trenutak savršenim? Možda je nesavršena i vaša kosa koju niste stigle oprati uz bebu već ste ju svezale u rep, no nisu li savršeni trenuci koje ste zajedno provele? Kad zajedno pjevamo pjesmice, tj. ja pjevam a ona sluša, za sad, i smije se sva sretna i maše rukicama, nesavršen je moj glas jer, blago rečeno, nemam sluha, no savršeno je to koliko nju to usrećuje i zato pjevam bez obzira što nemam pojma o pjevanju i izigravam klauna jer je njoj to zabavno i jer je za nas to savršen zajednički trenutak. I ne pada mi na pamet biti tiho jer kad je u pitanju pjevanje nisam savršena. Možda i nisam savršena mama ali se nadam da njoj jesam jer je ona cijeli moj svijet i nema što ne bih napravila za nju. Možda se ne osjećate savršeno u ovom trenutku, ali vjerujte mi savršeno ste nesavršeni i u tome je ljepota života. Da je sve savršeno savršeno u čemu bi bila čar?

Zato ću isto učiti i svoju kćer, i ako Bog da još koje dijete nakon nje. Učiti ću svoju A da nikad ne sluša tuđa mišljenja, da se veseli sitnicama, bude zahvalna na onome što ima i da prije svega cijeni sebe i bude sretna i zadovoljna u svom tijelu. A također, i da živi svoj život koji je satkan od toliko savršeno nesavršenih trenutaka da se ponekad pitam kako ih netko može ne vidjeti. Toliko ju toga želim naučiti da vam sad ne stignem sve ispričati, no bit će prilike... S početkom godine sam krenula i u jedan novi projekt, meni za dušu, naziva Tegla sreće, i svaki dan zapišem koji mi je najljepši trenutak u danu. Uskoro ću vam pisati i o tome, u dani da ćete mi se pridružiti i u teglici sreće pamtiti svoje najdragocjenije trenutke zauvijek.

Naravno, svakoga od nas veseli nešto drugo, no polazište nam je i mora biti isto. Ako nismo sretni i zadovoljni sami sa sobom, savršeno nesavršeni, kako možemo biti sretni s drugima, drugima željeti dobro i biti tu uz njih, veseliti se tuđem uspjehu i moći ikoga usrećiti? Kad si nezadovoljan sobom, nezadovoljan si sa svime i to jednostavno zrači iz čovjeka. Zato vam svima želim da nabacite osmjeh na lice još danas - ma što danas, odmah sad - nema veze što je vani sivilo, snijeg ili kiša, kako kod koga, i shvatite da ste savršeni takvi kakvi jeste, zahvalite Bogu na onome što imate i iskoristite dan kako najbolje možete!

Da vam budem primjer.. i ja ću se zahvaliti.. jer se svaki dan imam za zahvaliti na toliko toga.. ali evo jedne stvari. Bože, hvala ti na mojoj maloj savršeno nesavršenoj obitelji i mojoj savršenoj curici koja me usrećuje i nasmijava iz dana u dan. Zahvalna sam što smo svi zdravi i što možemo uživati u našim malim savršeno nesavršenim trenucima koji nam griju dušu i ispunjavaju srca.

A sad, da čujem vas??

P.S. Zavirite i na web Ženskog rokovnika, i ako ga još nemate nabavite svoj primjerak.. u ponudi imaju i krasne Inspire me rokovnike koji mogu biti uz vas svaki dan i pomoći vam da upamtite najljepše savršeno nesavršene trenutke. Jer njihovi su rokovnici rokovnici sa srcem i to svaki dan iznova pokazuju. Podržite ih. Mogu vas inspirirati i na zapisivanje i na jednu ovakvu priču kao što su danas mene i na toliko lijepoga.. samo nebo je granica kad se mašta rasplamsa.. pokušajte, bez straha, istražite svoje male nesavršenosti i uživajte u životu..

Instagram Ženskog rokovnika

Facebook Ženskog rokovnika

Krenite odmah i slavite mala nesavršenstva!




Izvor fotografija: Instagram Ženskog rokovnika i Pinterest