Kako mi je ovo prva trudnoća i sama sam si postavila pitanje, da li ići na more ili ne? Stoga sam se bacila na istraživanje i shvatila da se plivanje u moru zapravo i preporuča trudnicama, unatoč tome što nisu baš svi liječnici "za". Neki od njih bi vjerojatno najradije da se zatvorimo u svoja četiri zida i ne izlazimo a još manje putujemo, no ako je trudnoća uredna - prepreka nema. Osim toga, ono što odgovara mami, odgovarat će i bebici u trbuščiću. Naravno, treba pripaziti na par stvari jer smo ipak u drugom stanju no sve u svemu, dok je god sve u redu možemo putovati.
Osobno, obožavam more i pomisao na to da ću cijelo ljeto provesti na kopnu me nije baš pretjerano veselila. Zapravo, ne veseli me nikad a ne samo sad u trudnoći jer se volim kupati i osvježenje od vrućina potražiti u moru kad je to god moguće. Koliko ja volim more ne mogu vam opisati. Sami taj zvuk, šum mora i valova, za mene predstavlja mir i veliku radost. A zamislite onda tek onaj osjećaj kad se bacite u more i zaplivate, nema ljepšeg osjećaja. Ti trenuci kad te voda nosi u nekom svom ritmu su neprocjenjivi. Zato sam presretna što smo uspjeli i ove godine barem na neko vrijeme otići do mora, opustiti se i uživati.
Budući da je sve bilo u redu, doktorica je odobrila put. No prvi put ove godine kad sam putovala do Krka tek sam bila negdje na sredini trudnoće i dobro sam se osjećala pa nisam ni tražila neku posebnu dozvolu jer se onda još nisam mogla kupati, more je bilo prehladno i išla sam više radi toga da šećem, budem u pokretu i uživam u čarima mora. Drugo putovanje, ono na Rab, bilo je u 7. mjesecu trudnoće, i to krajem 7. mjeseca tako da kad je potvrđeno da je sve u redu, nitko nije bio sretniji od mene. Jedva sam dočekala dan kad ćemo krenuti. Sve smo brzinski organizirali i rezervirali smještaj preko portala Booking.com. To je već bila špica sezone pa je malo teže naći smještaj u zadnji čas, tako da čim smo naišli na dobru ponudu iskoristili smo priliku i nismo dalje ni tražili. Smještaj nam je ionako bio najmanje bitan. Bitno nam je samo bilo da se maknemo od svega, odmorimo i uživamo. Ja oduvijek teško podnosim vrućine a sad kad sam trudna još i teže. Teško dišem, povremeno mi otiču noge, o znojenju s kojim se oduvijek borim da i ne govorim, ma da ne duljim, nisam baš na "ti" s vrućinama, ove godine pogotovo. Tako da je odlazak na more za mene bio spas! A bilo je to i posljednje putovanje u dvoje, iako smo zapravo troje, s bebicom u trbuščiću :). Ako je istina da bebice osjećaju sve što mame osjećaju, onda je sigurno bebica osjetila moje uzbuđenje te se i ona veselila skupa s nama našem putovanju.
Kako sam blijede puti i uvijek imam problema sa suncem, ili dobijem alergiju na sunce ili pocrvenim, htjela sam se ove godine još bolje zaštititi od sunca. Nabavila sam u apoteci Daylong kremu sa zaštitnim faktorom 50, prema preporuci drage Jelene s Instagrama, kojoj se ovim putem zahvaljujem na savjetima i još jednom čestitam jer je u međuvremenu rodila i sad već uživa sa svojom bebicom. Moram reći da je krema odlična, nisam dobila opekline, hvala Bogu, eventualno možda nešto malo crvenila ništa strašno s obzirom na to kako sam znala proći a nisam dobila ni alergiju na sunce. Zadnji mi se dan nešto malo alergije pojavilo na ruci i nestalo tako da je sve bilo pod kontrolom. Naravno, i šešir je bio moj vjerni suputnik :).
Kupala sam se koliko sam htjela, no trudila sam se izbjegavati one najveće vrućine sredinom dana kad je sunce najopasnije, što preporučam i vama. Iako sam baš neki dan čitala da bebicama u našim trbuščićima nije vruće i da se može biti u vodi kroz dan, ja sam ipak na to malo pripazila. I inače nisam tip za sunčanje, bježim od sunca zbog spomenutih alergija na sunce i opeklina kojima sam sklona te puno više vremena provodim u vodi. Ove godine, obično bi već rano ujutro otišli na plažu, kad još nisu bile gužve, tako da sam mogla uživati jedno duže vrijeme. I moram reći da mi je godilo i da je istina da kupanje može jako olakšati zadnje mjesece trudnoće. Da živim na moru kupala bih se svaki dan i vjerujem da bi mi bilo puno lakše s obzirom da se, sad kad sam u zadnja dva mjeseca trudnoće, teško okrećem u krevetu, ne spavam po cijele noći, samo se namještam i ne odgovara mi ni jedan položaj, boli me sve i svašta, pojavili su se hemoroidi kojih se ne uspijevam riješiti a nisam ih imala nikad prije, tu je i žgaravica, ma svašta nešto no opet, sve je to podnošljivije od mučnina koje su me dugo pratile sad kad ih se sjetim. Sigurna sam da bi na moru od silnog uživanja u kupanju na sve to zaboravila ili jednostavno ne stigla misliti.
Također, preporuča se mijenjati kupaći kostim nakon kupanja odnosno izlaska iz mora radi prevencije upale mokraćnog mjehura i slično. Tako da sam uvijek imala rezervni kupaći sa sobom i to rješavala bez problema. Iako, bilo je baš dosta trudnica na plaži, i činilo mi se kao da se samo ja presvlačim kad bih izašla iz vode. Za neke sam sigurna da to nisu radile :). No, bolje ne riskirati, posebno ne u ovom stanju. Nisam htjela da se nešto dogodi pa mi kasnije bude žao. Zato i vama preporučam isto.
Kažu da plivanje blagotvorno djeluje na cirkulaciju i svašta nešto, i to sam osjetila na svojoj koži. More je uistinu donijelo pravo olakšanje. Vjerujem da bi sad u osmom mjesecu bilo još blagotvornije. Noge su mi oticale zbog vrućine i moram reći da mi je hodanje po pijesku na plaži neopisivo dobro odgovaralo. Polagani ulazak u vodu i hod po pijesku preporodili su moje noge. Ništa me u vodi nije boljelo, ništa mi nije smetalo, samo mi je godilo i bilo predobro. Sjećam se da mi je prvi dan bilo malo neobično plivati s trbuhom, ali sam se prilagodila još isti dan i kao da ni nisam bila trudna, nije mi ništa smetalo. Uživali smo u kupanju, i ja i muž i beba, sigurna sam da je i njoj bilo lijepo ljuljati se u ritmu valova unutar trbuha :). Ako bude na mene, obožavat će more i brzo će se kupati skupa sa mnom.
Jasno, kad putujete u trudnoći morate malo putovanje prilagoditi svojim tjelesnim mogućnostima i osluškivati svoje tijelo jer će vam ono najbolje dati do znanja što možete a što ne. Mi smo uvijek imali ludi ritam od jutra do večeri i na kraju dana bi bili na izmaku snaga jer smo sve morali vidjeti, istražiti i slično. Ovaj put smo malo usporili a opet sve stigli vidjeti i u svemu uživati. No za razliku od ranijih godina sad smo u dnevni ritam uključili i odmor u vrijeme najvećih vrućina. Nismo htjeli da se preforsiram pa smo sve radili tempom kojim sam mogla i kako mi je odgovaralo. Zapravo, najveći je problem bio stalno traženje wc-a. Čim bih stala na noge osjetila bih pritisak i morala na wc. Kad bih sjedila je bilo lakše izdrživo. No, to je bio najveći problem. Kud god pošla samo sam tražila wc. Čari trudnoće :). Što se ostaloga tiče, imala sam dovoljno energije i volje, plivanje me nije previše umaralo tako da sam mogla sve što sam htjela i što smo planirali.
Kako to i obično biva, kad ljetovanju dođe kraj ja budem tužna i teška srca se vraćam kući. Još sa čežnjom u očima iz auta gledam more i mislim si kako bih sve dala da mogu ostati cijelo ljeto :). Bilo je krasno ne se zamarati ničime, niti trbuščićom koji bi inače možda mrvicu smetao a sad se s njim ponosno šećeš po plaži i svud. Bilo je opušteno i savršeno, baš kako sam zamislila. I svo troje smo uživali, sigurna sam u to! Zato, ako još dvojite a trudnoća vam je uredna, nemojte dvojiti ni časa više. Pripazite na tih nekoliko sitnica i iskoristite ljeto, uživajte koliko god možete. Ipak smo trudne a ne bolesne da bi se zatvarale kod kuće i nigdje ne išle. U nama raste novi život i to treba slaviti, bilo na kopnu ili moru. Radite kako vama paše i sve će biti u redu, jer dok god ste vi zadovoljne biti će zadovoljno i to malo biće koje raste u vama <3 b="">.
Objavi komentar